Prije svega trebam se ispričati čitatelju na kibernetičkom pristupu-premda mnogi taj pojam koriste neformalno, meni je to vrlo prirodna ontologija, tako da sam metodološki vrlo ponosan misaoni nasljednik sovjetske kibernetike, posebno Alekseja Ljapunova.
Danas se često spominje deep learning, a deep learning nije ništa drugo nego strojno učenje s dubokim (višeslojnim) umjetnim neuralnim mrežama. Neuralne mreže su bile jako popularne osamdesetih zato što je tada izumljen algoritam za njihovo uspješno treniranje (ulančavanje unazad, eng. backpropagation), ali one su nastale 1943. iz olovaka Waltera Pittsa i Warrena McCullocha kao jedna teorija filozofijske logike koja je trebala biti formalni logički sustav koji pojednostavljeno opisuje kako ljudski neuroni uče.
Danas se često govori o umjetnoj inteligenciji. Iz tog me razloga Dražen zamolio da se primim tipkovnice i napišem seriju kolumna o umjetnoj inteligenciji, kako bismo pojasnili ovo zanimljivo i raznoliko područje. Prvo što je potrebno napraviti je jedan terminološki pregled postojećih naziva, jer se u virtualnom svijetu termini često krivo koriste.
